Lupinova potraga za istinom i ljepotom

Novu izložbenu sezonu Galerije Matice hrvatske svečano je otvorio Lupinizam by Lupino. Riječ je o izložbi poznatog fotografa, kipara i slikara Stephana Lupina koja je pod kustoskom palicom Vanje Babića zagrebačkoj publici 2. rujna predstavila nove Lupinove radove, okupivši pritom mnoga poznata lica iz kulturnog, političkog i javnog života koja su s nestrpljenjem iščekivala ulazak u prostor ispunjen monumentalnim skulpturama i slikama već prepoznatljivog izričaja – tzv. lupinizma.

Lupino s kćerkom Zitom, Zrinkom Turalija, Damirom Zorićem i Vanjom Babićem

Započevši glazbenim nastupom Nevena Palečeka Papagena uz pratnju Željka Puntijara, neformalnoj i toploj atmosferi čitavog programa dodatno je doprinijelo sudjelovanje Lupinove dugogodišnje prijateljice Zrinke Turalija, predsjednika Matice hrvatske Damira Zorića, kao i spontano otvaranje izložbe od strane autorove kćeri Zite. Između ostalih, događaju su prisustvovali književnik akademik Miro Gavran, slikar i pisac Dimitrije Popović, predsjednik uprave JANAF-a Stjepan Adanić, saborski zastupnik Marin Miletić, veleposlanik Drago Štambuk te župnik iz Krapinskih Toplica Marijan Ramuščak, Lupinov blizak prijatelj, dok je pozdravnu riječ okupljenima uputio predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić istaknuvši važnost Lupinova profesionalnog djelovanja za hrvatsku scenu.

Lupino s obožavateljicama u Galeriji Matice hrvatske / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Na otvaranju izložbe okupila su se mnoga poznata lica iz društvenog života

Rođen 1952. u Varaždinu kao Ivan Lepen, Stephan Lupino svoj je profesionalni put započeo fotografijama njujorške scene 1980-ih kada je kao njezin svjedok i sudionik bilježio briljantne portrete, aktove i modne fotografije objavljene u Vogueu, Playboyu, Zoomu, Maxu, Kingu, L’Europeu, L’Espressou, Per Luiu i drugim prestižnim časopisima. No u posljednjih petnaestak godina učinio je radikalni zaokret. S željom da se posveti drugačijim motivima i temama, duboka promišljanja i osobna previranja, pod utjecajem multikulturnih iskustava, pretočio je u kiparstvo i slikarstvo, zamijenivši sigurnost fotografskog medija drvom, metalom i platnom naposljetku stvorivši spomenuti lupinizam koji objedinjuje njegovo cjelokupno stvaralaštvo – fotografije, skulpture, slike i instalacije, ali i životni stil.

Termin, koji ne označava samo umjetnički pravac, nego i svojevrsni brend proizašao iz njega, u javni se diskurs nametnuo gotovo stihijski, a nadjenula mu ga je povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak saževši navedeni fenomen sljedećim riječima: „Kada mu se ime već nameće svojom divljinom (vuk), onda je lupinizam za sve što radi Lupino najtočnija riječ.“ Lupinizam se očituje u monumentalnim, gotovo totemskim skulpturama i slikama koje vibriraju strašću i nemirom. One anticipiraju svijet koji tek dolazi; katkada distopijski, gotovo apokaliptičan, ali uvijek prepoznatljiv po Lupinovoj osebujnoj estetici. Balansirajući između ljudskog i nadrealnog, iako prožeta prigušenim erosom, aura njegovih djela izrazito je ambivalentna. To je svijet stalne napetosti: između očaja i nade, lijepog i ružnog, stvarnog i izmaštanog, bliskog i otuđenog. 

Iako suočeni s podijeljenim stručnim mišljenjima o njihovu značenju, jedno je sigurno – opus i djelovanje Stephana Lupina nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Lupinizam by Lupino nije samo izložba monumentalnih djela; ona je retrospektiva jednog životnog puta u kojemu se fotograf preobrazio u kipara u vječnoj potrazi za istinom i ljepotom.